Prezime Bošnjak — Lovrenovićeva analiza kulturne aproprijacije

Ovaj tekst je izvorno objavljen na Bošnjakovo Brdo dana 27. listopada 2025.

Pitanje prezimena Bošnjak dobiva sasvim novu dimenziju u eseju Ivana Lovrenovića, istaknutog bosanskog književnika i publicista, koji je 2002. godine proučio dinamiku između obiteljskog prezimena i etničkog identifikatora.

Paradoks najčešćeg prezimena

Lovrenovićeva analiza otkriva temeljni paradoks: prezime Bošnjak najrašireniji je među Hrvatima koji žive izvan Bosne — u Slavoniji, Dalmaciji, Mađarskoj — a znatno manje ga nose Srbi, dok su Muslimani Bosne i Hercegovine historkjski bili najmanji nositelji tog prezimena.

Razlog je jasan: prezime je nastalo kao etnički deskriptor za doseljene iz Bosne. Kad je neka obitelj migrirala iz Bosne u Slavoniju ili Dalmaciju, suseljani su im dali nadimak "Bošnjaci" — koji se s vremenom pretvorio u trajno prezime.

Politička aproprijacija 1990-ih

Odluka bosanskohercegovačkih Muslimana da 1993. godine usvoje naziv Bošnjaci kao etnonim potresla je mnoge nositelje prezimena. Oko 5000 Hrvata s prezimenom Bošnjak u to je doba zatražilo administrativnu promjenu prezimena, smatrajući da je njihovo obiteljsko ime prisvojeno.

Lovrenović ovu situaciju opisuje kao simptom šireg procesa: u vremenima nacionalne homogenizacije, neutralni obiteljski identifikatori postaju osporeni politički simboli.

Marulićev tekst iz 15. stoljeća

Snažan argument za razlikovanje etnička i prezimenska dimenzija dolazi iz Marka Marulića — u tekstu iz 15. stoljeća Marulić razlikuje "Bošnjace" kao zasebnu etničku skupinu uz strane Hrvata, Grka, Latina, Srba i Poljaka. To svjedoči da je naziv u to doba bio geografski i kulturni deskriptor, a ne ekskluzivni etnonim.

Bosnjakohercegovački Hrvati — između dva svijeta

Lovrenović portretira bosanskohercegovačke Hrvate kao ljude "uhvaćene između europskog i orijentalnog kulturnog naslijeđa". Ova tranzicijska pozicija — ni u potpunosti dio jednog ni drugog kulturnog kruga — čini ih osobito ranjivima u procesima nacionalne konsolidacije koji zahtijevaju jasno "ili–ili".

Prezime Bošnjak tako postaje metafora za ovu rascijepljenost: jest i nije "naše", ovisno o tome tko govori i iz koje perspektive.

Zaključak: identitet kao konstrukcija

Lovrenovićeva analiza podsjeća nas da su identiteti — i osobni i kolektivni — uvijek historijski konstrukti, podložni pregovaranju, promjenama i osporavanjima. Prezime koje je za jednu obitelj generacijama bio znak porijekla može u novom kontekstu postati teret ili pretenzija.

To naravno vrijedi i za prezime Bošnjak u svim njegovim varijantama — od Husseina Bošnjaka koji je borio za Austro-Ugarsku do Gojka Bošnjaka kojeg je UDBA progonila kao "terorista", od kraljice Elizabete Kotromanić-Bošnjačke do Antonija Bošnjaka u Slavoniji.

Temelji se na: Ivan Lovrenović, esej iz 2002. o prezimenu Bošnjak i kulturnoj aproprijaciji.