Skrivene priče brda Ozrenj

Ovaj tekst je izvorno objavljen na Bošnjakovo Brdo dana 5. rujna 2025.

Visoko iznad naselja Buhovo, na brdu Ozrenj, krije se jedan od najzagonetnijih lokaliteta naše baštine — srednjovjekovna crkvica sv. Jure čiji su ostaci danas gotovo nevidljivi, prekriveni gustom vegetacijom i vremenom zaboravljeni.

Povijesni tragovi kroz stoljeća

Na kartama Habsburške monarhije iz razdoblja 1869.–1887. godine zabilježena je lokacija "Crkvina" na brdu Ozrenj iznad naselja Buhovo.

U ovoj župi su ruševine dviju crkava koje se spominju: na vrhu brda Ozrnje više Buhova sv. Jure i u Mokrom Podgradina, nepoznata naslova.

— Fra Petar Bakula, 1867.

Posebno je zanimljivo što austrijske karte bilježe dva lokaliteta na Ozrenju: Ozrenj 1 — Crkvina i Ozrenj 2 — Krstina iznad Čalića. "Crkvina" se nalazi neposredno uz administrativnu granicu između općina Široki Brijeg i Čitluk, ali na čitlučkoj strani.

Buhovo u doba plemićke obitelji Krmpotića

Na područjima između rijeka Neretve i Cetine u ranom srednjem vijeku živjele su skupine ljudi organizirane u plemenske zajednice koje su se, uglavnom, bavile nomadskim stočarstvom. O tome svjedoči i darovnica bosanskog kralja Ostoje od 28.12.1408., kojom tadašnjim humskim knezovima braći Radivojevićima-Vlatkovićima daruje sve svoje podanike između Neretve i Cetine.

Tadašnji humski velikaši knezovi Radivojevići-Vlatkovići opirali su se vlasti hercega Stjepana Vukčića Kosače, te su 1452. stupili u savez sa Dubrovnikom.

Prema povijesnim izvorima na prostoru Buhova u to je vrijeme živjela plemićka obitelj Krmpotića koja je bila u vojno-gospodarskom savezu sa knezovima Radivojevićima-Vlatkovićima. (ex Chudvergiensi vulgo Hercegovina nobilitate oriundi cognomento Kermpotich)

Zahvaljujući prevoditelju turskih dokumenata iz 15. st. Ahmetu Aličiću došlo se do spoznaje da bunjevačko pleme Krmpotića potječe iz sela Buhova (Široki Brijeg), zapadna Hercegovina. Iz Hercegovine Krmpotići se sele u Ravne kotare te iz Krmpotskog Sela kod Medviđe-Zelengrad pokraj Obrovca odlaze u Ledenice.

Nekoliko povijesnih izvora kazuje da su Krmpotići na brdu Ozrnj kod Buhova u to vrijeme dali izgraditi i crkvu sv. Jure, koja je kasnije, u naletu Turaka, bila sravnjena sa zemljom.

Na najvećem vrhu brda Ozrnj, koji se u narodu naziva Crkvina, i danas postoje ostaci nekadašnje crkve sv. Jure. Riječ je o ostacima manjeg prostora utvrđenog zidom od obrađena kamena i žbuke uz ostatke kasnijih gradnji. Na lokalitetu su zamjetni brojni površinski nalazi: komadi keramike, kućnog lijepa, troske, opeke, nožića i crijepa.

Arheološka istraživanja Petra Oreča

Najdetaljniji terenski opis ovog lokaliteta dao je Petar Oreč 1977. godine u svojoj knjizi Prapovijesna naselja i grobne gomile Lištice, Posušja i Gruda. Oreč je dokumentirao gradinu na brdu Ozrn kao lokalitet broj 78:

• Obrambeni zidovi: Sagrađeni od lomljenog vapnenca u suhozidu, debljine 0,90 do 1,10 m
• Nastambe: Tri skupine kamenja na zapadnoj strani — ostatci nastambi građenih u suhozidu
• Crkva sv. Jure: Zid građen od četvrtastih komada kamena s malterom, debljine oko jedan metar
• Nalazi: Zemljane posude, ručni mlinovi od granita, tegule, željezni predmeti, troska

"Današnji narod ne kaže da je to gradina, već crkvina. Znači, ime crkva potisnulo je ime gradina."

— Petar Oreč, 1977.

Legende i narodne predaje

Prema lokalnim kazivanjima: "U davno vrime brdo se zvalo 'BUKOVAC', pa je selo nosilo ime BUKOVO. A brdo je dobilo ime OZRN po imenu OZRN-a koji je živio na kosi zv. 'CRKVINA'..."

Po raznim izvorima, ime ili toponim Ozren ima slavensko podrijetlo. Nastalo je od starog slavenskog glagola "ozreti se" što znači "pogledati, vidjeti". Korišteno je kao ime za vidikovac na vrhu brda.

Za brdo Ozrenj vežu se i razne legende poput one o skrivenom blagu, koje su po priči, Dalmatinci u prošlom stoljeću našli i odnijeli.

Groblje "Pod Ozrenjem"

Pod lokalitetom sa sjeverne strane nalazi se staro katoličko groblje "Pod Ozrenjem" ili kako se danas naziva Bilinovčevo groblje. Na groblju dominiraju svega 3–4 prezimena, većinom Bilinovaca, što ukazuje na duboke obiteljske korijene u ovom kraju.

Stari kameni sarkofag u groblju 'Pod Ozrenjem' — Josip Bošnjak

Posebnu vrijednost predstavlja jedan stariji kameni sarkofag te nekoliko manjih kamenih ploča sa raznim simbolima, što svjedoči o kontinuitetu pokopavanja kroz stoljeća.

Rijetka flora — šuma zelenike

Pod lokalitetom sa južne strane nalazi se iznimno rijetka šuma stabla zelenike (Phillyrea latifolia) sa stablima visine do 5–6 metara. Ova stabla mogu živjeti do 400 godina i prisutna su od dalmatinskog priobalja do Grčke. Po ovom stablu čitav prostor od Hamzića do Buhova zove se Zelenikovac.

Karta iz 1869.–1887.

Suvremeni izazovi

Danas su arheološki ostatci teško uočljivi zbog nepristupačnog terena i guste vegetacije. Uspon iz Buhova do lokaliteta traje preko sat vremena, a optimalan put za uspon je teško pronaći jer je stari kozji put obrastao.

Postoji realna opasnost da će se ove povijesne priče vremenom pretvoriti u legende, a potom i u nedokumentirana usmena predanja bez povijesnog uporišta — proces koji je čest u našoj regiji.

Google Earth — lokacija crkve sv. Jure na Ozrnju

Za očuvanje ovog lokaliteta potrebne su: arheološka prosudba potencijala, međuopćinska suradnja Grada Širokog Brijega i Općine Čitluk, uređenje pristupnog puta te razvoj kulturno-vjerskog turizma. Takav pristup omogućio bi očuvanje važnog dijela kulturne baštine i sprječavanje daljnjeg propadanja ovog svjedoka kontinuiteta kršćanske tradicije u ovom kraju.

Sources: Habsburške karte (1869.–1887.); Bakula, Petar (fra), 1867.; Oreč, Petar, 1977. — Prapovijesna naselja i grobne gomile Lištice, Posušja i Gruda; usmeni izvori: Ljuba Lasić r. Topić (1950., Buhovo), Mila Sabljić r. Topić (1946., Buhovo); Glamuzina, Goran, 2011. — "Biljka Zelenika na području Čitluka"; Dugandžić, Ivan, 2004. — Širokobriješka baština.